Dodikove i Lukačeve kabadahije sa policijskim značkama provaljuju u stanove

Republika Srpska, kao, na žalost, i cijela Bosna i Hercegovina su već dugo država čije su institucije u potpunosti privatno vlasništvo Milorada Dodika i njegove mafijaške grupacije. Narod nema mogućnosti da bilo šta promijeni, čak ni na izborima koji su svaki put pokradeni…

Nakon desetina materijalnih dokaza da su izbori 2018. godine pokradeni, nevjerovatna, zapanjujuća reakcija tzv. međunarodne zajednice, uključujući i OEBS je bila, parafraziraću “da, jeste bilo nepravilnosti, puno propusta, itd… ali treba se što prije formirati vlast”??? Nikoga od njih nisu zabrinule informacije da je pokraden papir iz CIK BiH od koga se štampaju glasački listići i to nekoliko tona? U opšte nije bilo sporno to što su tendere za štampanje glasačkih listića dobile kompanije čiju su vlasnici u najmanju ruku više nego u prijateljskim odnosima sa Dodikom, koji opet u Republici Srpskoj kontroliše apsolutno sve? Potpuno normalno su tzv. “predstavnici međunarodne zajednice” prihvatili da je na tim izborima bilo oko pola miliona nevažećih glasačkih listića?? Sve to im je ostalo “nepoznato” i ne posebno bitno, jer je njihov “pulen” “pobijedio” a to je najvažnije.

I sam sam dugo vremena vjerovao da makar neki od predstavnika tzv. “međunarodne zajednice” imaju časne namjere, ali sada je već i nama “priglupim bosancima” jasno da su to samo naše “puste želje”.

Slijedi video izjava o tome kako se režim Milorada Dodika predvođen huntom Dragana Lukača iživljava nad građanima nesrećne i zarobljene Republike Srpske.

Samo jedan u nizu dokaza da za njihovu falangu, koju zovu policija, ne vrijedi ni Ustav, ni nikakvi zakoni Republike Srpske, čak ni zdrav ljudski razum. Jer ko bi, ko nije teški psihički bolesnik ili rijetko viđeni kabadahija i nasilnik, otimao dokaz od svjedoka, koji treba na sudu nešto posvjedočiti u korist te navodne ili tzv. policije.

Ko bi na ekstremno nezakonit način “prikupljao” navodni dokaz, koji ne može upotrijebiti ni na jednom sudu, ni jedne i ole “normalne države”.

Jasno je da je njihov cilj “navodni svjedok” i da se nadaju da će u telefonskom aparatu pronaći bilo šta što bi mogli koristiti da “svjedoka” vrlo brzo pretvore u “osumnjičenog”. A, ako ne nađu ništa? Pa, nikom ništa do sledeće prilike. Jer žrtva je tu, ako sada ne može ništa da mu se “napakuje” napakovaće mu se drugi put. A žrtva je već jednom “napakovana” i to ni malo naivno i sada će moći dalje da se “pakuje” jer je to sada lakše. To što ni tada žrtva nije imala nikakve veze sa “pakovanjem” nije bitno, bitno je da je ocu žrtve poslata poruka da prestane sa svojim djelovanjem i aktivnostima.

I upravo to radi režim čovjeka koji se posebno “brecne” na medije a pogotovo na druge, kada mu samo usput neko pomene članove njegove porodice i šta oni rade, a svi iole upućeni znaju šta, jer oni su “svete krave” a naše porodice nisu uopšte bitne i na njima se mogu iživljavati njegove falange a neku od naše djece i ubijati kao što je ubijen David Dragičević, Nikola Đurović, Jovan Arbutina i mnogi, mnogi drugi…..

Sada ću opisati način protivustavnog i protivzakonitog ponašanja pripadnika privatne policije Milorada Dodika i Dragana Lukača.

Bez znanja i prisustva vlasnika stana, Stojadina Kneževića, suprotno njegovoj volji i bez naloga suda, samo sa naredbom MUP, koju je potpisao načelnik Policijske uprave Bijeljina Žarko Ćosić, policijski inspektori su danas oko 14:50 h upali u stan Stojadina Kneževića, predsjednika Centra za demokratiju i ljudska prava – Infomedia Bijeljina i glavnog i odgovornog urednika portala Infomedia Balkan i zaplijenili, takodje mimo volje vlasnika telefona, Aleksandra Kneževića, Stojadinovog sina, njegov telefonski aparat.

Aleksandar Knežević nije osumnjičen ni za kakvo krivično djelo, nego je u svojstvu svjedoka jutros pozvan u policijske prostorije i od njega je zahtjevano da kao svjedok policiji preda svoj telefon, što je on odbio, jer smatra da svoju privatnost ne mora da dijeli sa policijom. Svjedoku inače nije dozvoljeno da ima advokata, te je bio uskraćen i za to ljudsko pravo!

Stojadin Knežević